Istraživači sa UBC (University of British Columbia Okanagan) univerziteta pronašli su matematički model kako putovati kroz vrijeme. Ben Tippett, instruktor matematike i fizike na UBC univerzitetu, nedavno je objavio studiju o izvodivosti putovanja kroz vrijeme. Tippett, ekspert za Ajnštajnovu teoriju relativnosti, van svojih predavanja, proučava crne rupe i znanstvenu fiziku. Pomoću matematike i fizike napravio je formulu koja opisuje metod za putovanje kroz vrijeme. „Ljudi misle o putovanju kroz vrijeme kao o nekoj fikciji", kaže Tippett. „I mi mislimo da to nije moguće, jer zapravo to ne činimo, no matematički je moguće."
Otkako je Herbert George Wells 1885. godine objavio knjigu Vremenska mašina, pojavila se znatiželja za putovanje kroz vrijeme, a naučnici su radili na rješavanju ili opovrgavanju te teorije. Godine 1915 Albert Ajnštajn je objavio teoriju opće relativnosti, navodeći da je gravitacija zakrivljenost prostora-vremena (prostor-vrijeme je fizikalni pojam koji se najčešće povezuje sa Ajnštajnovom teorijom relativnosti, a objedinjuje prostorne dimenzije i vremensku dimenziju u jednu pojavu). Više od 100 godina kasnije, LIGO Sceintific Collaboration (projekat međunarodnog tima istraživača sa mnogih instituta i univerziteta) objavio je da su otkriveni gravitacijski talasi nastali sudaranjem crnih rupa udaljenih milijardama svjetlosnih godina, i time potvrdio Ajnštajnovu teoriju.
Podjela prostora u tri dimenzije, s vremenom kao posebnom dimenzijom sama po sebi, nije tačna, kaže Tippett. Sve četiri dimenzije trebaju biti istovremeno zamišljene, gdje su povezani različiti smjerovi, kao jedan četverodimenzionalni (prostor-vrijeme) kontinuum. U „ravnom" (nezakrivljenom) svemirskom prostoru, planete i zvijezde bi se kretale po ravnim linijama. Međutim masivna tijela zakrivljuju okolni prostor, a to zakrivljenje određuje kako će se druga tijela u tom prostoru kretati. Stoga u blizini masivne zvijezde, geometrija prostor-vrijeme postaje zakrivljena i ravne putanje obližnjih planeta će slijediti krive i savijati se oko zvijezde. „Vremenski pravac prostor-vrijeme takođe pokazuje zakrivljenost. Postoje dokazi da što se je bliže crnoj rupi vrijeme sporije teče", kaže Tippett. „Moj model vremenske mašine koristi zakrivljenost prostor-vremena zbog čega je u tom slučaju za putnika vrijeme savijeno u krug, a nije prava linija. Taj krug nas vraća unazad."
Iako je moguće opisati ovu vrstu vremenske vožnje pomoću matematičke jednačine, Tippett sumnja da će neko ikada uspjeti izgraditi ovakvu mašinu. „H. G. Wells popularizirao je termin „vremenska mašina" i ostavio ljudima u razmišljanje da li bi se moglo i kako bi se obavilo putovanje kroz vrijeme pomoću „mašine ili neke posebne kutije", kaže Tippett. „Iako je matematički izvodivo, još nije moguće izgraditi mašinu za putovanje kroz vrijeme, jer su nam potrebani materijali, tkz. egzotična materija, da bi se savijao prostor-vrijeme kontinuum u mogućim pravcima. Takvi materijali se tek trebaju otkriti." „Proučavanje prostor-vrijeme matematičkog modela je fascinantno i problematično, ali je u isto vrijeme i zabavan način korištenja matematike i fizike", kaže Tippett. „Stručnjaci iz mog polja istražuju mogućnosti matematičkog modela vremenske mašine još od 1949. godine. I ovo moje istraživanje predstavlja novi metod za takvo nešto."
