Jessica Fridrich je profesorica na SUNY Binghampton fakultetu, odjel za kompjutere i elektrotehniku, i "rastura" Rubikovu kocku.

Poznata je po nizu algoritama za slaganje kocke, po njoj nazvanih Fridrich-ove metode, koje je još kao tinejdžer kreirala ranih 80-tih godina u Čehoslovačkoj. Algoritme je napisala koristeći isključivo olovku, papir i kocku i to upornim pokušajima i ispravljanjem pogrešaka koje bi napravila. Njen metod je i danas jedna od najpoznatijih strategija slaganja Rubikove kocke. Jessika se pojavljuje i u novom dokumentarnom filmu o ovoj popularnoj slagalici.

I danas, sa svoje 44 godine, na akademskim konferencijama ili bilo gdje drugo gdje je izazovu vješto demonstrira svoje algoritme. Ipak, novinaru New York Times-a je priznala da više nije onako brza kao nekada: "Vjerovatno bih na takmičenju zauzela 20-to ili 30-to mjesto ", rekla je, "Lagano napuštam arenu jer mislim da je vrijeme za uspjeh nekog drugog".

U međuvrmenu Fridrich-ova je postala uspješna u rješavanju jedne druge vrste problema. Istaživač je u oblasti kompjuterske forenzike gdje koristi računare u rješavanju naizgled nerješivih zagonetki.

"Rješava naizgled nerješive probleme", rekao je njen nekadašnji kolega George J. Klir, " i uvijek nekako nađe načina da dođe do odgovora." Jessicu je privukla ova oblast jer: "slično kao i sa Rubikovom kockom i ovdje su problemi vizualne prirode. Obično kad razvijete neki algoritam ili formulu vi to ne možete uvijek tako jasno vidjeti."

Izvor: New York Times, 16. Decembar 2008.