Novela "Kućepaziteljica i profesor" koju je napisala spisateljica Yoko Ogawa, a na engleski preveo Stephen Snyder, je priča o matematičaru sa ošećenjem mozga i ženi koja mu održava dom i dolazi svaki dan da pripremi ručak.

"Nijedan lik u knjizi nije imenovan. Ne dešava se ništa romantično, čak ni dramatično. Prisutno je dosta razgovora o matematici.", napisao je Ron Charles u Washingoton Post-u. "Istovremeno, "Kuće paziteljica i profesor" je jedna predivna priča, dovoljno obojena dovitljivošću i misterijom da vas sve vrijeme dok je čitate drži zainteresovanim."

Priča počinje 1992. kad pripovjedač, kućna pomoćnica, počinje da vodi brigu o nekada jednom od najboljih svjetskih matematičara koji je prethodne godine u saobraćajnoj nezgodi zadobio teškupovredu glave. Zbog te povrede matematičar se sjeća samo prethodnih 80 minuta svog života (slično kao u fimovima "Nutrijin dan" i "Memento").

Prvi dan kad kućepaziteljica dolazi u njegov dom profesor je pozdravlja pitanjem:"Koji broj cipela nosiš ?" na što mu ona odgovara "dvadesetičetiri".

"To je velik broj," kaže matematičar."To je faktorijel od četiri."

"Koji je tvoj broj telefona ?" pitao je profesor. Nakon što je dobio odgovor zaključio je: "To je zbir prostih brojeva između jedan i sto miliona."

Ovaj numerički intervju se ponavljao svako jutro.

"Autor je ", piše Charles " zainteresovan za potpuniji način uživanja, pogotovo za uživanje u brojevima kojim se razvija čitav niz metafora što uzrokuje razvoj jednog prijateljstva."

Najdirljiviji trenuci su kad se u bilizini nalazi i kućepaziteljicin jedanaestogodišnji sin kojeg profesor zove Root (prev. Korijen) jer ga njegova frizura, ravna i spljoštena u gornjem dijelu, podsjeća na znak kvadratnog korijena. "Prema Root-u se odnosio na isti način kao i prema prostim brojevima." primijetila je kućepaziteljica. " Za njega su prosti brojevi osnova na kojoj se zasnivaju svi prirodni brojevi, slično tome su i djeca osnova svega vrijednog u svijetu odraslih."

"U knjizi su formule, nizovi brojeva, realnih i imaginarnih, te pojašnjenja prostih brojeva i logaritama, Fermat-ove posljednje teoreme i Ojlerovih formula." napisao je novinar Washington Post-a. "Bez obzira na činjenicu koliko možda niste voljeli matematiku u srednjoj školi sigurno da će vas entuziazam kućepaziteljice i otkrića do kojih je ona došla strastveno uvesti u ovu zanimljivu matematičku priču."

Rješavajući probleme koje bi profesor postavio njoj i njezinom sinu po prvi put u životu došla je do otkrića koje bi je potpuno ispunilo. "Dok sam okružena nepreglednim poljem brojeva ispred mene se pruža ravna cesta. Na kraju puta je blistavo svjetlo, koje me vodi, znala sam da je to put ka prosvjetljenju."

"Ogawa ne minimizira poteškoće koje profesor ima usljed svoje bolesti", zaključuje Charls, "ona ima istančan osjećaj za njegovu vrijednost, njegovu istrajnost i strpljivost u bolesti i njegovu sposobnost da svijet oboji bojama brojeva."(Excerpt).

 

 

Izvor: Washington Post, 15. Februar 2009.