Dvojici matematičara su trebale četiri godine da naprave zaista dobar snijeg. Sad kada znaju kako to uraditi, zahvaljujući svom matematičkom modelu koji replicira veoma složen razvoj sniježnih kristala, u stanju su ispitivati sniježne pahulje u bilo kom godišnjem dobu.

David Griffeath sa Winskonsin-Madison i Janko Gravner sa kalifornijskog Davis univerziteta su u stanju generirati trodimenzionalne detaljne modele različitih tipova sniježnih pahulja. "Iako smo u zadnjih nekoliko godina razvili model do najsitnijih detalja i dalje nam je potreban čitav dan da isti kompletiramo", rekao je Griffeath.

U stvarnosti pahuljica u početku nastaje kao čestica prašine, ili bakterija, ili sitna čestica zagađivača oko koje se gomilaju molekule vode obrazujući ledeni kristal. Jedna pahulja ima najmanje jedan kvintilion (10¹⁸) molekula vode.

Da bi dobili oblik pahulje - bilo zvjezdasti, cilindrični, iglasti ili prizmatični - model pahulje uzima u obzir temperaturu, vlažnost te ostale promjenjljive uslove koji utiču na kreiranje pahulje u prirodi.

Teorija i sam proračun modela su "na samoj granici izvodivosti", istakao je Griffeath. Model može biti od pomoći meteorolozima u boljem predviđanju na koji način različiti oblici pahulja utiču na količinu vode koja padne na Zemlju.

"Voda ima najnevjerovatniju molekulu u univerzumu, čistu i jednostavnu," rekao je Griffeath. "To su samo tri jednostavna mala atoma ali je njihova fizika i hemija prosto nevjerovatna."

U članku "Modeliranje razvoja sniježnog kristala: Trodimenzionalni mezoskopski pristup" objavljenomu časopisu Physical Review (januar 2009g.) model je detaljnije predstavljen.

Izvor: Wisconsin univerzitet, 24. februar 2009.