"Pokazali smo da je to zaista moguće ... moguće je sakriti objekte od bilo kojeg predmeta koji se nalazi van pojasa sprave za skrivanje," rekao je matematičar Graeme W. Milton (Utah univerzitet). "To je potpuno novi metod skrivanja."

     
     Milton, Fernando Guevara Vasquez i Daniel Onofrei su u dva naučna rada opisali način na koji metod skrivanja može biti efikasan u dvodimenzionalnom prostoru (prikazano na gornjem videu) kad je prisutna samo jedna frekvencija elektromagnetnih talasa kao i široki spektar frekvencija.
  
     U radu pod nazivom "Active Exterior Cloaking for the 2D Laplace and Helmholtz Equations" objavljenom 11 augusta 2009 u magazinu Physical Revew Letters istraživači su dokazali za dvodimenzionalne Laplasove jednačine, da jedan aktivni vanjski uređaj za skrivanje može sakriti unutrašnji predmet od okolnog polja pri čemu se ipak javlja malo raspršeno polje. Za dvodimenzionalne Helmholtz-ove jednačine pokazali su da tri skrivajuća uređaja praktično onemogućavaju identifikaciju i lociranje objekta. Zatim su ovu metodu primijenili i na ostale linearne talasne jednačine.
   
     U radu pod nazivom "Broadband Exterior Cloaking" objavljenom u magazinu Optics Express 5. augusta 2009 matematičari su pokazali da je za njihov metod skrivanja od širokog sprektra frekvencija potrebno najmanje tri uređaja. Unutar "tihog područja" između uređaja gdje su apmlitude talasa mali objekat je praktično nemoguće detektovati.
    
     "Matematički smo dokazali da ovaj metod funkcioniše kad je talasna dužina dolaznog elektromagnetskog zračenja velika u poređenju sa dimenzijama objekta kojeg se želi sakriti. Ovo znači da se mogu sakriti veoma mali predmeti, tako da u slučaju vidljive svjetlosti čije su talasne dužine veoma male samo predmete mikroskopske veličine je moguće učiniti nevidljivim. Ovo je veoma fascinantna naučna tema iza koje stoji prelijepa matematika.", rekao je Milton.

Izvor: Utah univerzitet, 17. august 2009.