Prema istraživanju dr. Chau Tran-a i Larry Silverberg-a sa Univerziteta Sjeverna Karolina precizniji šut pri izvođenju slobodnih bacanja je matematičko pitanje.

Upotrebom trodimenzionalne kompjuterske simulacije  kojom su simulirali oko stotinu hiljada putanja košarkaške lopte, dvojica istraživača su odredila karakteristike idealnih slobodnih bacanja. Pri istraživanju pretpostavili su da je igrač koji izvodi slobodna bacanja muškarac, visok 198 cm i da je u trenutku izbačaja lopta na visini od 213 cm.


Prva promjenjljiva koju su Tran i Silverberg razmatrali je spin lopte, odnosno vrtnja oko vlastite ose dok prelazi putanju prema obruču koša. Prema njima od trenutku izbacivanja lopta bi trebala imati spin unazad frekvencije oko tri herca ( 3[Hz] ),tj. tri rotacije unazad prije nego dotakne obruč koša. Ova rotacija usporava loptu pri kontaktu sa tablom ili obručom te tako povećava vjerovatnoću pogotka.

Loptu bi takođe trebalo izbaciti pod uglom od 52 stepena u odnosu na horizontalu, a visina na kojoj se lopta nalazi u trenutku prolaska kroz vršnu vrijednost putanje bi trebala biti samo nekoliko centimetara viša od vrha table. Prilikom ciljanja pokazali su da se najbolji uspjeh postiže ukoliko se gađa zadnji obruč pet centimetara lijevo ili pet centimetara desno od mjesta spajanja obruča i table. Simulacija je pokazala da gađajući sami centar smanjuje mogućnost pogotka gotovo za tri procenta.

Tran i Silverberg takođe za postizanje najboljih rezultata košarkašima preporučuju da pri izvođenju slobodnih bacanja loptu izbaciju lagano i ravnomjerno, što više od zemlje.

"Naše preporuke čak i najgorim izvođačima slobodnih bacanja, kao što su Shaquille O'Neal i Ben Wallace, mogu pomoći da premaše prag od 60 % uspješnih bacanja", našalio se Silverberg.

Ovaj rad je samo još jedan primjer na koji način se matematička pitanja mogu pojaviti i u najmanje očekivanim područjima života.

 

Izvor: North Carolina State University, 3. novembar 2009.
Share this post
FaceBook  Twitter