Da bismo razumjeli kako je Platon došao do zaključaka koji su ostavili duboke tragove u zapadnjačkoj civilizaciji, nužno je razumjeti što je utjecalo na njega samoga. Na Platona, rođenog u Ateni ili blizu nje, u trenutku kad je taj samostalni grad bio u punom procvatu i smatrao se najvažnijim prosvjećenim i kulturnim mjestom u svijetu, dubok je dojam ostavilo učenje njegova savremenika i sugrađanina Sokrata. Sokrat je podučavao da treba neprekidno težiti jasnijim značenjima riječi i jasnijem načinu poimanja riječi kako bi se dosegnula "istina" koja se skriva iza često iracionalne i zlonamjerne upotrebe samih tih riječi. To je Platona uvjerilo da ljudska osjetila iskrivljuju stvarnost, što je postalo okosnica njegova kasnijeg pristupa znanosti, a posebno metafizici.

Sokratov uticaj

     Sokrat je smaknut godine 399 p.n.e., pod optužbom da atensku mladež kvari svojim "buntovničkim" idejama. Ogorčen time, Platon je pobjegao iz Atene i započeo putovanje po mnogim zemljama, koje je trajalo više od desetljeća. Na svojim je putovanjima upoznao pitagorejce, skupinu ljudi čiji se nauk njega snažno dojmio. Krotonska škola, koju je utemeljio Pitagora, od svog je osnivanja promicala tezu da je sve broj.

 

Teorija oblika

     Sprega tih dvaju utjecaja, udružena s njegovim vlastitim djelom, dovela je Platona do Teorije oblika, njegove najvažnije ostavštine znanstvenoj misli. Njezina je glavna tvrdnja da je priroda, onakva kakvu vide ljudske oči, samo manjkav odraz prave stvarnosti ili oblika. Izraženo poučnom usporedbom, čovjek je poput pećinskog čovjeka koji cijelog života gleda samo u stražnji dio pećine. Jedino što vidi jesu sjene koje sunce baca na taj zid, no on misli da je to stvarnost. Dakle, izravnim promatranjem sjena malo se šta može naučiti. Za Platona je oduvijek postojao vječan, sveprisutan matematički oblik i red, kojemu čovjek tek vidi nesavršen obris, često još i iskvaren vlastitim iracionalnim prividom i predrasudama o tome kakve bi stvari "trebale biti". Prema tome, za Platona, kao i za pitagorjece, jedini je valjan pristup znanosti onaj koji je utemeljen na razumu i matematici, koji teži otkrivanju sveopćih istina, bez obzira na to kakvo je ljudsko stanje. To uzdizanje numeričkih metoda silno je utjecalo na modernu znanosti; učenici koji su ga slijedili dolazili bi do "otkrića" putem matematičkog predviđanja. Aritmetički je proračun upućivao na neka posebna svojstva u budućim otkrićima, kakva je, primjerice, predvidio i Dmitrij Mendeljejev na mjestima dotada nepoznatih elemenata u svojoj tablici. Kasnije su znanstvena istraživanja dokazala da je matematika imala pravo. A to je metoda kojom se znanstvenici obilno koriste i u današnje doba.

 

Akademija

     Mnogo konkretniji način Platonova utjecaja na znanstvenu misao je osnivanje akademije godine 387 p.n.e., nakon povratka u Atenu. Neki autori tvrde da je ta ustanova bila prvo europsko sveučilište, a sasvim je sigurno da to potvrđuju načela na kojima je djelovala škola. Platonov je utjecaj bio nedodirljiv. Prića se da je nad vratima škole stajao natpis: "Ne ulazite ako ne znate geometriju". Tijekom idućih stoljeća atenska se akademija dokazala kao vodeći autoritet za matematiku, astronomiju, prirodne znanosti i filozofiju, da nabrojimo samo neke discipline. Opstala je gotovo tisuću godina, a onda ju je rimski car Justinijan zatvorio godine 529. i ta godina otprilike obilježava početak mračnog srednjeg vijeka.

 

 

Izvor: 100 SCIENTISTS WHO CHANGED THE WORLD - Jon Balchin

Share this post
FaceBook  Twitter