Rene Dekart smatra se prvim doista "modernim" matematičarem. Sigurno je da je njegov sistemski i logički pristup znanju značio revoluciju i da je vladao filozofijom dulje od tri iduća stoljeća. Takođe njegov pristup doveo je do promjena koje su bitno utjecale na budućnost matematike i prirodne znanosti.
    
     Prije nego što se 1628. skrasio u Nizozemskoj, gdje su nastala sva njegova velika djela, Dekart je kao dvadesetogodišnjak diplomirao pravo i određeni broj godina proveo u vojnoj službi. Godine 1649. prihvatio je mjesto osobnog učitelja švedske kraljice Kristine. Čovjek koji je cijelog života ustajao kasno, a najugodnije se osjećao u toplom krevetu -tvrdio je da tako može nesmetano duboko razmišljati- pokleknuo je pred hladnom švedskom klimom. Nakon nekoliko mjeseci dobio je upalu pluća i umro. 

Filozofsko ukazanje

     Tri desetljeća prije smrti, noć 10. novembra 1619. provedena u vojničkom logoru na Dunavu zauvijek je promijenila Dekartov život i pokrenula njegov put prema slavi. Kasnije je tvrdio da je cijelu tu noć sanjao o načelima koja su bila temelj njegova kasnijeg rada. Od tih mu je snova ostao osjećaj obaveze da ustrajno širi teoriju kako se sveukupno znanje može ujediniti u jedinstvenu, potpunu, cjelovitu znanost, i odmah je počeo oblikovati razmišljanja kojim se to može postići. To mu je istodobno omogućilo da razmišlja o izvorima i istinitosti svih postojećih znanja. Za početak je odbacio veliki dio dotad prihvaćenog i zakleo se da će priznati samo ove činjenice za koje može intuitivno naslutiti da su nedvojbeno tačne. Ti su procesi do punog izražaja došli 1641. godine u njegovu djelu Meditacije o temeljnoj filozofiji. Knjiga se oslanja na poznatu izreku Cogito ergo sum (Mislim dakle postojim), kao rezultat misaonog eksperimenta koji je Dekart proveo u namjeri da sva svoja uvjerenja, od prvog do poslednjeg, podvrgne sumnji i zadrži samo ona za koja ima logično objašnjenje. To ga je pak dovelo do objektivne, mehanicističke interpretacije prirodnog svijeta, naglašene u njegovom metafizičkom djelu Načela filozofije iz 1644. godine, u kojem je svemir pokušao objasniti kao jedinstven sistem dotad izloženih logičkih, mehaničkih zakona, koji su -iako umnogome netačni- kasnije, potkraj stoljeća, ipak uveliko utjecali na Newtonova mnogo tačnija objašnjenja. Dekart je smatrao da se i ljudsko tijelo podvrgava jednakim zakonima kao i ostala tvar, s jednom razlikom što uz tijelo postoji i um, koji djeluju kao zasebna, odvojena cjelina.
 
 

Matematicka istina 
   

Dekart je duboko vjerovao u logičku istinitost matematike. Osjećao je da se njezinom primjenom može doći do najsavršenijeg tumačenja cijelog svemira. U tome je njegova zasluga za matematiku i prirodne znanosti. U dodatku Raspravama, nazvanom Geometrija, Dekart je naumio opisati primjenu matematike grafičkim prikazivanje tačke u prostoru. To ga je dovelo do otkrića kaje poznajemo kao Kartezijev koordinatni sistem, način da se položaj tačke prikaže pomoću međusobno okomitih osi x i y (a u slučaju triju dimenzija dodaje se i treća, dubinska os). Ta je metoda omogućila da se prvi put algebarskim izrazima (koji sadrže x, y i druge veličine iz dijagrama) opišu krivulje i drugi slični geometrijski objekti.

     Veličina Dekartova otkrića je u ujedinjenju algebre i geometrije, čime je, barem u teoriji, otvoren put predviđanju budućnosti svakog objekta u svemiru na osnovu poznavanja njegova početnog položaja i ponašanja. Takvo matematičko tumačenje svemira navelo je Dekarta na hvalisavu i smjelu izjavu: "Dajte mi materiju i gibanje, i ja ću vam sastaviti svemir". 

Važniji datumi:

• 1596. godine rodjen je u mjestu La Haye, u Francuskoj.
• 1616. godine diplomira pravo na Sveuciliste u Poitiersu.
• 10.studenog 1619. pocinje razmisljati o nacelima koja ce kasnije obiljeziti njegovo djelo.
• 1637. godine objavljuje Rasprave o metodi
• 1637. godine objavljuje tekst Geometrija kao dodatak knjizi Rasprave o metodi.
• 1641. godine objavljuje Meditacije o temeljnoj filozofiji.

Izvor: 100 znavstvenika koji su promijenili svijet, John Balchin.